Autor: S.M. Hamenei
ISBN: 9958-657-06-6
Izdavač: Mulla Sadra Fondacija
Prevodilac: Ibrahim Avdić
Godina: 2005.
Broj strana: 125
Sadržaj:
Veliki mudrac Sadrul-mute allehin, poznatiji kao Mulla Sadra, spada među
najslavnije iranske mislioce, i to uz činjenicu da još uvijek nije
poznat kako bi trebao biti, zato još uvijek ostaje prostora i potrebe da
se u još većoj mjeri skine veo tajni sa ovog velikana. Uzevši u obzir
gotovo pa totalno nepoznavanje i neprisustvo tekstova ovog velikana na
našem govornom području, ovu knjigu bez obzira na njenu sažetost smatram
velikim korakom.
Na osnovu islamskih predaja i historijskih činjenica, nikada
čovječanstvo nije bilo bez Božijih Poslanika koji bi zajedno sa vjerom, u
svakom vremenu, donosili i program življenja narodima. Jedna od bitnih
stavki poslaničke poduke jeste bilo podučavanje mišljenju o svijetu i
odnosu čovjeka sa tim svijetom i njegovim čudnim pojavama. Poslanici su,
također, davali ljudima okvirnu misaonu poduku, kao i poduku o moralu i
društvenim zakonima.
Filozofija, bolje rečeno mudrost, predstavlja rezultat poslaničkih
naučavanja. I ona je u minulim vijekovima razvijana i prenošena kroz
generacije perzijskog naroda, pod nadzorom drevnih duhovnih perzijskih
učitelja zvanih Mag, kao što se razvijala i širila na drugim prostorima
na Istoku i Bliskom istoku. I danas je takva drevna filozofija poznata
kao istočnjačka mudrost.
Na temelju pobjeda Kureša i drugih perzijskih kraljeva, 5. stoljeća
p.n.e., ova filozofija se proširila preko Sirije i Turske do Jonije i
Atine, da bi na osnovu vlastite naobrazbe koju su Tales i Pitagora
stekli, a koji su prethodno putovali u Iran, oni ta svoja znanja
prenijeli prema tadašnjim zapadnim zemljama. Kasnije će se sa pojavom
Aristotela, koji je osnovao poznatu peripatetičku školu, učenje ove
škole u narednim vijekovima prenijeti u Rim, Egipat, Siriju i druge
krajeve svijeta, da bi tek u drugom stoljeću po hidžri (osmom stoljeću
po gregorijanskom kalendaru) došlo do ruku muslimanskih učenjaka.
Upoznavanjem muslimana sa istočnjačkom i grčkom filozofijom, koje je
uglavnom išlo s prevođenjem knjiga na arapski jezik, filozofija
doživljava nagli uspon i procvat. Neće proći ni jedan vijek, a već će se
na naučnoj sceni pojaviti veliki islamski umovi, porijeklom iz Irana,
kao što su Farabi i Ibn Sina. U narednim stoljećima ovaj filozofski
napredak bez presedana se nastavlja kada se na sceni pojavljuje Išraki,
veliki učenjak tzv. išraki filozofije,Suhravardi (1153.-1191.), a potom
se pojavljuje i drugi čuveni, ovaj put peripatetički filozof, Nasrudin
Tusi (1201.-1273.).
