Izvor: Uredništvo
Pitanje: Uvaženi profesore Musiću, u Teheranu, u saradnji KC IR Iran u Sarajevu i Izdavačke kuće Arvan koja djeluje u okviru Akademije perzijskog jezika IR Iran, nedavno je objavljena Vaša knjiga „Bosanskohercegovački pjesnici perzijskog izričaja“. Iranska stručna javnost je knjigu dočekala s radošću. Koja je sadržajna vrijednost knjige?
Odgovor: Da, nedavno je u Teheranu, na perzijskom jeziku, objavljena knjiga o pjesnicima poteklim s prostora Bosne i Hercegovine koji su pjesme pisali na perzijskom jeziku. Iako, naravno, o sadržajnoj vrijednosti same knjige trebaju govoriti stručnjaci i čitalačka publika koja je ima priliku čitati, ja ću samo, ukratko, reći da posebnu vrijednost te knjige vidim u činjenici da je na jednom mjestu sakupljena većina pjesama na perzijskom jeziku koje su spjevali pjesnici bosanskohercegovačkog porijekla, odnosno pjesnici koji su se rodili ili su im roditelji rođeni na prostoru kojim se danas prostire Bosna i Hercegovina. U knjizi su, dakle, iz raznih rukopisa i rukopisnih zbirki sakupljene pjesme dvadeset i devet pjesnika. Pjesme pronađene u nekoliko rukopisa su adekvatno i u skladu s, u Iranu prihvaćenim, standardima kritički obrađene, napisane su uvodne biografske i bibliografske napomene o samim pjesnicima uz propratnu kratku analizu dragulja njihovog pjesničkog dara i na koncu je sve to ponuđeno stručnoj javnosti na perzijskom govornom području da na temelju ponuđenog teksta provodi daljnja istraživanja.
Pitanje: U reakcijama na knjigu smo naišli i na stavove nekih od uglednijih profesora perzijskog jezika i književnosti u Iranu da ondašnja javnost sada ima kvalitetnu priliku da se upozna s perzijskom književnošću krajnje periferije, književnošću koju su stvarali pjesnici evropskog porijekla. Da li je stručna javnost u Iranu uopšte imala saznanja o bosanskohercegovačkim pjesnicima perzijskog izričaja?
Odgovor: Iskreno ću priznati da nisam imao priliku pratiti reakcije stručne javnosti u Iranu, ali me raduje da reakcije postoje. Iranski stručnjaci su imali saznanja o tome da su pjesnici u dalekoj Bosni i Hercegovini, u doba Osmanskog carstva između ostalog, pjesme pisali i na perzijskom jeziku. Nije to podatak koji bi nekoga mogao voditi u neku vrstu čuđenja, jer je perzijski bio jezikom poezije u Osmansko doba, na tom jeziku su pjesme pisali i neki od osmanskih sultana, prinčeva, velikih vezira, vezira, pa i šejhu-l islama. Pisali su i pjevali na perzijskom mnogi osmanski pjesnici. Štaviše, u jednom trenutku se dio osmanske književne javnosti i buni zbog toga. S obzirom da je većina pjesnika našeg porijekla u to doba živjela društvene prilike svojstvene osnovnim karakteristikama osmanskog stila društvenog bivanja ne treba čuditi da su i sami, pored osmanskog, pa i arapskog, za pisanje poezije koristili i perzijski jezik. Međutim, ovo je – barem koliko je meni poznato – prva prilika koju iranska stručna publika da na osnovu kvalitetne građe ponuđene u ovoj knjizi pokrene dodatna istraživanja na ovu temu.
Pitanje: S obzirom da je poezija bosanskohercegovačkih pjesnika na perzijskom jeziku predstavljena kao poezija krajnje periferije i sam podatak da su na perzijskom pjevali pjesnici koji nisu imali nikakvog dodira s perzijskim govornim područjem postavlja se opravdano pitanje kvaliteta njihovih pjesama. Možemo li pretpostaviti da te pjesme i nisu baš visoko kvalitetnog poetskog stila?
Odgovor: Propitivanje pjesama bosanskohercegovačkih pjesnika na perzijskom jeziku je – slažem se – opravdano. Na iskraju, propitivanje svega je opravdano. Sve dok propitujemo, želimo saznati istinu. Međutim, mnogi će se iznenaditi ako kažem da je poezija bosanskohercegovačkih pjesnika na perzijskom kvalitetna poezija. Neću te pjesnike, naravno, stavljati uz bok velikanima perzijske književnosti, ali vjerujte da po svemu zaslužuju da se nađu negdje u sredini, a to je za pjesnike kojima perzijski nije maternji ipak ogroman uspjeh.
Pitanje: U bosanskohercegovački javni prostor je stigla vijest da u knjizi spominjete odnose između BiH i Irana koji datiraju otprije dvije hiljade godina. Nije li to presmjela tvrdnja?
Odgovor: Ta tvrdnja bi bila presmjela da je uopšte iznesena. Po mom mišljenju, ne samo da bi bila presmjela već bi bila i neodgovorna, jer za takvo što ne postoje jasni i nedvosmisleni dokazi. Tu je, dakle, riječ o izvlačenju jedne rečenice iz konteksta. Rečenica se nalazi u uvodniku knjige, a kao što znate uvodnik knjige se piše kako bi se čitaoca uvelo u samu temu knjige. U uvodniku sam, dakle, rekao da na prostoru na kojem se danas nalazi Bosna i Hercegovina, postoje i da su sačuvani spomenici koji datiraju s početka IV vijeka koji svjedoče prisustvo i uticaj iranskih religijskih misli poput mitraizma na prostoru BiH. Jedan takav mitrej se, na primjer, nalazi u Jajcu. Također sam dodao da je Ahemenidsko carstvo prostiralo do područja koja i nisu geografski gledano predaleko od prostora na kojem se nalazi BiH. Na osnovu toga sam kazao da bi neko mogao pretpostaviti i da su prvi kontakti iranskih religijskih misli sa ovdašnjim prostorima uspostavljeni i prije dvije hiljade godina, ali da to nije tema ove knjige. Na kraju je ispalo da tvrdim da takvi kontakti, uistinu, postoje. Ali, hajde de, možda je to i dobro. Ponekada je dobro ljude isprovocirati da čitaju, jer nam se društvo suočava s ozbiljnim problemima kada je po srijedi kultura čitanja.
Pitanje: Na kraju da Vas pitamo jeste li zadovoljni objavom knjige?
Odgovor: Priznati ću da me je objavljivanje knjige nastale na temelju moje doktorske disertacije uistinu obradovalo. Znate, uživam u tome da budem most između dvije kulture, da budem kulturološki medijator, da spajam ljude i da ih potičem da šire i jačaju prijateljstvo, da se cijene, vole i poštuju.
