Sorna je iranski puhački instrument.
Smatra se da dolazi od riječi sūr (jak) i nāy (flauta) ili sorna (rog). Povijest joj seže u ahemenidsko carstvo, a svirana je na kraju dana sa gradskih vrata, odnosno iz zgrade lokalne uprave.
Instrument se uglavnom svirao vani u regionalnoj iranskoj muzici u svečanim obredima (poznati perzijski pjesnik Rumi Molana spomenuo je sornu i dohol u svojim pjesmama). Npr. u pokrajini Kurdistan svirajući sornu uz dohol bubanj najavljivala se smrt preminulih. Nakon što se ljudi okupe oko groba pjevaju se stihovi o nestabilnom materijalnom životu u pratnji sorne i tanburina. Zatim, da se podigne duh okupljenih i odvrati ih se od tužnog događaja, muzičari ubrzavaju tempo.
U sjevernom Iranu sorna se svira na posebnim sportskim događajima, uključujući hrvanje i hodanje po užetu. Ahemenidska sorna bila je veliki instrument, trubi nalik, a s vremenom se veličina smanjila i postala je sličnija oboi.
