Milenijima, obrada metala prakticira se na Iranskoj visoravni. I tradicionalna izrada prstena je među njima.
Postoje različita mišljenja o povijesti nošenja prstenja, ali ono što je sigurno je da navika nošenja pripada drevnim vremenima.
Čini se da su Egipćani bili prvi narod koji je napravio prstenove, ali prema iranskim legendama i knjizi “Norouznama”, prvi čovjek koji je stvorio prsten i nosio ga, bio je Džamšid.
Nesumnjivo, promjena religije postupno je utjecala na dizajn i stilove izrade nakita. Jedan primjer je da su prije islamske ere prstenovi bili ukrašeni simboličnim znakovima, ali tokom islamske ere koji su nosili prstenje stekli su i vjersku upotrebu, jer je to islamska tradicija i postoje mnogi hadisi koji su ga poticali. Zato se iz islamske ere dizajn prstenova promijenio u religiozne motive.
Danas se razne vrste prstenova stvaraju raznolikim dizajnima. Neki od najvažnijih dizajna su “Šabake” ili rešetkasti, Fili, Safavidski, Širazi ili Zandžani. Svaki od njih je ukrašen mnogim motivima i mnogim različitim imenima.
Na primjer, neke vrste prstenja su “Do gol” (dva cvijeta), “Se gol” (tri cvijeta) i “Lalehi” (tulipana). Prstenovi Fili-a mogu se pronaći u različitim rešetkama i ukrasom (korak u izradi nakita koji se sastoji od dragulja i metala koji se uvlače u kamen).
Safavidski prstenovi su stvoreni na jednostavan i rešetkasti dizajn. Tradicionalna radionica za izradu nakita može proizvesti samo nekoliko prstena na dan i zato je većina prstenova jedinstvena i ograničena.
